Godišnjica Kosovske obmane

Evo godina dan minu od kako Albanci proglasiše ''samoinicijativno'' nezavisnost srpske pokrajine. I šta je to kome donijelo?
Srbima još jednu podjelu u zemlji, mnogo vike, a malo konkretne akcije. Pala je i vlada, formirana je druga, raspali se Radikali, uhapšen Karadzić koji je eto mimo znanja svih bjelosvjetskih obavještajaca mirno se šetkao Beogradom, liječio ljude parapsihološkim metodama, putovao uzduž i poprijeko Evropom...
Albanci ni državu nisu dobili. Oni se zavaravaju da jesu, ali nije je priznalo ni 1/4 zemalja svijeta, a što je najbitnije nije ni Srbija, koja jedina može stvarnio da podari nezavisnost svojoj teritoriji. Amerikanci i NATO su im u kući, vode glavnu riječ, jer zaboga nisu oni dali nekome nezavisnost samo da bi ovaj bio slobodan i nezavisan već da bi im bio dobra baza, strateški važna i bitna u njihovim neoliberalnim aspiracijama širenja i vladanja. Albanci nemaju hljeba da jedu, ne oni na vlasti naravni već, oni obični prosti radni narod. Kriminal se uvukao u svaku poru društva, i pošten narod jedino može preživjeti ako se spetlja s podzemljem. Ono malo Srba što je ostalo životari životom nedostojnog čovjeka u 10. vijeku, a ne u 21. Novinari ta srpska mjesta nazivaju enklave, ali pravi naziv bi bio geta ili čak gulag...
I tako poslije godinu dana kruženja ove planete oko Sunca, za Kosovo i i kosovski život možemo reći da nije ni crn ni bijel, ni srpski ni albanski, već nekako siv, nekako američki...