Претражи овај блог

понедељак, 21. децембар 2009.

Pamtiću ovu godinu po....

Po čemu ću ja pamtiti ovu godinu? Po uspjehu na faxu, uspjesima mojih sportskih favorita, ekonomskoj krizi, ili po tome što se zaista ništa značajno nije promjenilo u ovoj našoj napaćenoj zemlji?
Po čemu ćete vi pamtiti ovu godinu? Možda se neko od vas oženio, neko dobio dijete, prvi put se zaljubio, prvi put se poljubio, prvi put vodio ljubav, zaposlio se, završio školu, ili šta već? Ili vam se ništa jednostavno nije značajno i važno nije desilo?
''Kako da se ništa ne desi'', možda se sad pitate dok ove redove čitate? Oprostite malo sam se zanio, uhvatila me rima, ali da ovo je suština!
Jednostavno dešava se. LJudi su sve više dio jedne kolotečine. Životi im postaju neispunjeni, prazni. Živimo u društvu postindustrijskog doba, gdje mašine mijenjaju ljude, gdje je sve više onih koji imaju malo, i sve manje onih koji imaju puno, živimo u društvu koje su neki teoretičari već nazvali ''DRUŠTVO BEZ RADA''.
U takvom društvu smo bezvoljni i apatični. Nemamo volje za akciju. Ljudu se ne žene. To znači i da se djeca sve manje rađaju. To opet znači da je sve manje oni koji se prvi put zaljubljuju, prvi put ljube, imaju intimne odnose! I tako je iz godine u godinu!
Toliko se svađamo oko ovih zemalja balkanski, toliko mržnje ispoljavamo jedni prema drugima zbog naših domovina, toliko ljubavi pokazujemo prema tim zemljama, a pitam se kome će one ostati u naslijeđe? Našim potomcima možda? Teško! Njih je sve manje i manje ( ako izuzmemo Albance svi mi ostali Balkanci imamo negativan prirodni priraštaj). Ako tome dodamo da se jako potrudimo da svakih 20-30 pobijemo popriličan broj jedni drugih, nesvjesni zbog čega ili za koga to radimo, za čiji interes o našem trošku, onda se nameće zaključak dovoljno očit da ga čak ne moramo ni napisati ovdje. Ali evo ga- ove zemlje će ostati puste, više neće biti ni dočeka ni slavlja ni razloga za pamćenje, bar ne naših!
Pred svaku Novu godinu političari su puni nekakvih izlizanih klišea, za dočeke ''ispljunu'' povelike pare, narodne pare, narod ko narod kaže: ''Uf ovi su najbolji vidi koga su nam doveli ove godine na trg''. To je mnogima od nas dovoljno da im na izborima damo glas.
Slavićemo dolazak jedne godine, i odlazak druge. Čemu? Zašto? Da li će se nešto promjeniti nabolje? Teško. Koji je smisao sveg tog lmperaja i naivnog optimizma? Na kraju 2010 ćemo imati možda još manje razloga za njeno pamćene, bar onih dobrih i pozitivnih...
Kako god, meni ne preostaje ništa drugo nego da vam kažem:
SREĆNA VAM NOVA 2010. GODINA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!